Hrvatsko obrazovanje u 20 godina: što nam PISA rezultati otkrivaju?

Najslabiji rezultat u čitanju, ali ne samo kod nas

U rujnu 2026. OECD je objavio prve rezultate istraživanja PISA 2025. Za Hrvatsku je najvažnija jedna brojka: u čitalačkoj pismenosti hrvatski su 15-godišnjaci postigli 453 boda. To je 22 boda manje nego 2022. i najslabiji rezultat u svih sedam ciklusa u kojima Hrvatska sudjeluje. OECD navodi da je razlika statistički značajna u odnosu na svaki raniji ciklus.

Prije nego što iz toga izvučemo zaključke, vrijedi pogledati širu sliku. Čitanje je od 2018. do 2025. palo u većini zemalja OECD-a: prosjek 35 zemalja s usporedivim podacima niži je za 25 bodova. Slovenija je u tri godine izgubila 24 boda, Finska 16, Njemačka 15. OECD je padu posvetio poseban prilog u izvještaju jer je toliko širok da je trebalo provjeriti nije li riječ o pogrešci u mjerenju. Zaključak je bio da je pad stvaran.

Hrvatski pad u čitanju dakle je dio europskog trenda, ali je veći od prosjeka. U matematici i prirodoslovlju slika je mirnija. Ovaj tekst prolazi kroz dvadeset godina podataka i pokušava odvojiti ono što brojke pokazuju od onoga što im se često pripisuje.

Što je PISA i što zapravo mjeri?

PISA (Programme for International Student Assessment) istraživanje je OECD-a koje se provodi svake tri godine. Ispituje 15-godišnjake, bez obzira na razred: u Hrvatskoj je to većinom prvi razred srednje škole. U Hrvatskoj ga provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO).

PISA ne provjerava gradivo iz kurikula. Pita koliko učenici znaju primijeniti čitanje, matematiku i prirodoslovlje u situacijama iz stvarnog života: usporediti dvije ponude, procijeniti je li tekst vjerodostojan ili objasniti pojavu koju su vidjeli. U svakom ciklusu jedno je područje glavno, s najviše zadataka; 2025. bilo je to prirodoslovlje.

Rezultati su na ljestvici bodova kojoj je pri uvođenju prosjek zemalja OECD-a bio 500. Rezultat države procjena je na uzorku od nekoliko tisuća učenika, pa ima nesigurnost. Zato razlika od nekoliko bodova može biti slučajna, a u ovom tekstu uvijek navodimo je li promjena prema službenom izvještaju statistički značajna.

Najlakše je razumjeti što PISA mjeri ako se okuša. Ispod je pet kratkih zadataka u duhu PISA-e. Nisu službeni, ali ispituju iste vještine.

Dvadeset godina hrvatskih rezultata

Hrvatska je u PISA-i od 2006. Do 2022. rezultati su bili iznenađujuće stabilni: u matematici između 460 i 471 boda, u čitanju između 475 i 487, u prirodoslovlju između 472 i 493. U svim područjima bili smo nešto ispod prosjeka OECD-a, ali promjene iz ciklusa u ciklus uglavnom su bile male.

Ciklus 2025. tu je stabilnost prekinuo u čitanju, a manje u matematici. Na pitanje iz podnaslova odgovor je zato nijansiran. Generacija iz 2025. prema PISA-i čita slabije od generacije iz 2006. U matematici i prirodoslovlju razlika postoji, ali je manja, a u prirodoslovlju je rezultat 2025. jednak onome iz 2015.

Grafikon ispod ima istu os za sva područja, od 400 do 600 bodova. Na njoj se vidi i koliko su promjene stvarno velike, i koliko su male.

Čitalačka pismenost: gdje stojimo?

Čitanje je bilo najjače hrvatsko područje 2012. i 2015. (485 i 487 bodova), malo ispod prosjeka OECD-a. Od tada pada, najprije polako (479 pa 475 bodova), a 2025. naglo, na 453 boda. Pad od 2022. do 2025. statistički je značajan, kao i pad u odnosu na svaki raniji ciklus.

Iza prosjeka stoje učenici. Prema OECD-u, 68 % hrvatskih 15-godišnjaka 2025. dosegnulo je barem 2. razinu u čitanju, što OECD smatra osnovnom razinom (prosjek OECD-a: 69 %). Takav učenik zna izdvojiti glavnu misao iz teksta srednje duljine i pronaći podatak prema jasnom kriteriju. Ostalih 32 % to ne može pouzdano. U odnosu na 2015. udio učenika ispod osnovne razine porastao je za 12 postotnih bodova.

Na vrhu je stanje slabije: 3 % hrvatskih učenika doseže 5. ili 6. razinu, prema 6 % u prosjeku OECD-a. To su učenici koji razumiju duge i apstraktne tekstove i razlikuju činjenicu od mišljenja i kad to nije izravno rečeno. Osim toga, između 2022. i 2025. u Hrvatskoj se povećao razmak između najboljih i najslabijih čitača.

Matematička pismenost: što se mijenjalo?

Matematika je dvadeset godina najravnija linija na grafikonu. Hrvatska je od 2006. do 2022. bila između 460 i 471 boda, a 2025. postigla je 455. Pad od 8 bodova u odnosu na 2022. i 2018. OECD ocjenjuje statistički značajnim, a promjenu u odnosu na 2009. ne.

Zanimljivije je što se dogodilo oko nas. Prosjek OECD-a u matematici od 2018. pao je više nego hrvatski, pa je razmak između Hrvatske i prosjeka danas manji nego 2006. To nije uspjeh hrvatske matematike, nego posljedica toga što su drugi pali brže. Takve stvari lako je krivo pročitati ako se gleda samo poredak.

Kod najboljih je razlika najvidljivija: 5 % hrvatskih učenika na 5. ili 6. razini u matematici, prema 8 % u prosjeku OECD-a. U Singapuru je takvih 37 %. Osnovnu razinu (2. razinu) dosegnulo je 64 % hrvatskih učenika, gotovo jednako kao prosjek OECD-a (65 %).

Prirodoslovna pismenost: koji je povijesni trend?

Prirodoslovlje je jedino područje u kojem je Hrvatska na početku bila vrlo blizu prosjeka OECD-a (493 boda 2006., prema 495 u prosjeku 35 zemalja OECD-a). Do 2015. rezultat je pao na 475 bodova i 2018. ostao sličan (472). Godine 2022. porastao je na 483 boda, što je značajno više nego 2018., a 2025. vratio se na 476. Taj rezultat ne razlikuje se značajno ni od 2022. ni od 2015.

Važna napomena: prirodoslovlje je 2025. bilo glavno područje s novim okvirom, a 2015. računalni ispit zamijenio je papirnati. OECD ipak objavljuje usporediv trend od 2006., pa ga prikazujemo, ali pad između 2012. i 2015. treba čitati uz tu promjenu na umu.

Osnovnu razinu u prirodoslovlju doseže 75 % hrvatskih učenika, malo više od prosjeka OECD-a (74 %). Udio učenika ispod osnovne razine od 2015. nije se značajno promijenio.

Hrvatska u usporedbi s drugim državama

U 2025. Hrvatska je u sva tri područja ispod prosjeka svih 38 članica OECD-a: 8 bodova u čitanju, 8 u matematici i 6 u prirodoslovlju. Razlike nisu velike, ali OECD Hrvatsku u svim područjima svrstava ispod prosjeka.

Usporedba sa susjedima i državama sličnog povijesnog puta zanimljivija je od poretka. Slovenija je dugo bila iznad Hrvatske u svim područjima, a 2025. u čitanju je ispod nas (445 bodova), dok je u matematici blizu nas (460). Estonija je na vrhu Europe i u 2025. ostala stabilna u prirodoslovlju (527). Finska, koja je 2006. bila najbolja europska država, od tada je pala u svim područjima.

Na grafikonu možete uključiti države koje vas zanimaju. Hrvatska je uvijek uključena, a prosjek OECD-a na grafikonu je prosjek 35 zemalja s usporedivim podacima kroz cikluse, da se linija ne bi mijenjala samo zato što se mijenjao popis članica.

Za mlađe učenike postoje druga dva istraživanja, ali na drugim ljestvicama, pa ih ne treba miješati s PISA-om. U TIMSS-u (4. razred) matematika je od 2011. do 2019. značajno porasla, s 490 na 509 bodova, a u PIRLS-u čitanje 4. razreda 2021. (557 bodova) nije se značajno razlikovalo od 2011. Hrvatska nije sudjelovala u TIMSS-u 2023., pa za mlađe učenike nema podataka novijih od 2021.

Što nam govore podaci o učenicima koji ne dosežu osnovnu razinu?

Prosjek skriva ono što je za školu možda najvažnije: koliko učenika ne savladava osnove. U 2025. ispod 2. razine bilo je 32 % hrvatskih 15-godišnjaka u čitanju, 36 % u matematici i 25 % u prirodoslovlju. To su učenici kojima će biti teško pratiti nastavu u srednjoj školi i snaći se u tekstovima i brojkama svakodnevnog života.

OECD navodi da je udio učenika koji dosežu osnovnu razinu u sva tri područja u Hrvatskoj sličan prosjeku OECD-a. Hrvatska dakle nije država s neobično mnogo učenika na dnu. Razlika je na vrhu: manje imamo učenika koji rješavaju složene, nepoznate zadatke.

Ekonomsko-socijalni status učenika u Hrvatskoj objašnjava 12 % razlika u rezultatima iz prirodoslovlja, kao i u prosjeku OECD-a. Učenici iz najbolje stojeće četvrtine obitelji u prirodoslovlju postižu 84 boda više od onih iz najslabije, što je također blizu prosjeka OECD-a (85 bodova). Ta razlika od 2015. nije se smanjila.

Što može objasniti promjene, a što ne možemo zaključiti

Kad rezultati padnu, odmah se traži krivac: reforma, nastavnici, mobiteli, pandemija. PISA nije napravljena da odgovori na to pitanje. Ona mjeri znanje 15-godišnjaka u jednom trenutku, a ne prati iste učenike kroz vrijeme niti uspoređuje učionice u kojima se nešto promijenilo s onima u kojima nije. Zato iz samih rezultata nije moguće pokazati da je neka promjena uzrokovala pad.

Neke stvari ipak možemo isključiti ili oslabiti. Pad čitanja vidi se u desecima država s vrlo različitim školskim sustavima i reformama, pa ga teško može objasniti samo nešto što se dogodilo u Hrvatskoj. S druge strane, hrvatski pad veći je od prosjeka, pa ni opća europska objašnjenja ne pokrivaju sve.

PISA prikuplja i upitnike, iz kojih se vide zanimljive veze, ali ne i uzroci. Primjerice, u Hrvatskoj učenici koji kažu da ih na satu prirodoslovlja često ometaju digitalni uređaji imaju 22 boda niži rezultat nakon što se uzme u obzir socioekonomski status, dvostruko više nego u prosjeku OECD-a. Istodobno je 2025. samo 26 % hrvatskih učenika bilo u školama koje zabranjuju mobitele (prosjek OECD-a: 49 %). To je podatak vrijedan razgovora, ali ne dokaz da bi zabrana podigla rezultate.

Uredničko pravilo ovog teksta zato je jednostavno: slabiji rezultat sam po sebi nije dokaz da su nastavnici lošiji, da su učenici manje sposobni ni da je određena reforma uzrokovala pad.

Što uspješni obrazovni sustavi rade drukčije?

Na ovo pitanje PISA također ne daje recept, ali dugotrajni uspjeh nekoliko sustava dobro je istražen. O dvama smo već pisali: Estonija i Finska imaju dugu zajedničku osnovnu školu bez ranog razvrstavanja učenika, ulažu u nastavnike i rano pomažu učenicima koji zaostaju. Finski pad posljednjih petnaest godina pritom pokazuje da ni dobar sustav nije zaštićen od promjena oko sebe.

Singapur je drukčiji primjer: matematika se poučava sporije i dublje, od konkretnog prema apstraktnom, s puno vremena za razumijevanje prije brzine. Dio tog uspjeha može se prenijeti u svaki razred, a dio (kultura natjecanja, privatne instrukcije) ne bi trebalo prepisivati.

Ono što PISA ne može pokazati jest koji je od tih elemenata presudan. Uspješni sustavi međusobno se dosta razlikuju, pa ne postoji jedan model koji bi se mogao preslikati. Podaci kažu više o tome što vrijedi pratiti nego o tome što točno treba promijeniti.

Što rezultati znače za hrvatske nastavnike?

Za nastavnika u razredu PISA prosjek nije ocjena njegova rada. No nekoliko nalaza izravno se tiče nastave. Prvi je čitanje. Pad je najveći upravo u vještini koja je podloga svim predmetima, i tiče se svakoga tko u nastavi zadaje tekst, a ne samo nastavnika hrvatskoga jezika.

Drugi je vrh. Hrvatska ima prosječan udio učenika na osnovnoj razini, ali malo onih na najvišim razinama. To upućuje na zadatke koji traže primjenu u nepoznatoj situaciji, a ne samo ponavljanje postupka.

Treći je ohrabrujući. Prema upitnicima PISA 2025, hrvatski učenici češće nego 2015. kažu da se nastavnik zanima za učenje svakog učenika i da im daje dodatnu pomoć, a disciplinarna klima na satu prirodoslovlja bolja je od prosjeka OECD-a. Učenici u Hrvatskoj češće od prosjeka OECD-a kažu da sami sebi postavljaju pitanja kako bi provjerili jesu li razumjeli gradivo.

Zaključak: što bismo trebali pratiti sljedećih deset godina?

Dvadeset godina PISA podataka pokazuje sustav koji je dugo bio stabilan, malo ispod prosjeka razvijenih zemalja, i koji je 2025. zajedno s velikim dijelom Europe pao u čitanju. Hoće li to biti trajni pad ili jedan loš ciklus, pokazat će sljedeći ciklus.

Do tada ima smisla pratiti nekoliko stvari, ne samo prosjek:

• Udio učenika ispod osnovne razine u čitanju: je li 32 % iz 2025. vrh ili novi početak.
• Udio učenika na najvišim razinama, u kojem najviše zaostajemo.
• Razmak između najboljih i najslabijih čitača, koji se 2022.–2025. povećao.
• Rezultate mlađih učenika u istraživanjima TIMSS i PIRLS, koji pokazuju što se događa prije 15. godine.
• Nacionalne podatke (nacionalni ispiti, državna matura), koji prate hrvatski kurikul, a ne samo međunarodne okvire.

Brojke iz istraživanja

Što to znači u učionici

1. 1

   Čitanje u svakom predmetu

   Kratko pitanje nakon teksta u udžbeniku iz povijesti ili biologije: koja je glavna misao, odakle autor to zna. Čitanje nije samo zadatak nastave jezika.

2. 2

   Više izvora, ne jedan

   Dva kratka teksta koja se ne slažu i pitanje kome vjerovati i zašto. To je vještina koju PISA od 2018. posebno provjerava.

3. 3

   Zadatak bez gotovog postupka

   Jednom tjedno zadatak u kojem učenici sami odlučuju kako ga matematički postaviti, kao cjenik bicikla u PISA izazovu.

4. 4

   Grafikon s pitanjem

   Učenici procjenjuju što grafikon pokazuje, a što ne: počinje li os od nule, je li razlika velika ili samo tako izgleda.