Zašto pametna djeca ponekad imaju lošije ocjene?

Koliko inteligencija predviđa ocjene

Veza između inteligencije i školskog uspjeha jedan je od najstabilnijih nalaza psihologije. U velikom engleskom istraživanju s više od 70 000 djece (Deary i suradnici, 2007.) rezultat testa sposobnosti s 11 godina snažno je predviđao rezultate na državnim ispitima s 16 godina.

Kad se umjesto ispita gledaju školske ocjene, veza je slabija. Meta-analiza iz 2015. (Roth i suradnici) pokazala je umjerenu do snažnu povezanost. To znači da inteligencija objašnjava velik dio razlika, ali ostaje mnogo prostora za druge čimbenike.

Razlog je jednostavan. Ocjena nije samo mjera znanja. U nju ulaze redovitost, domaće zadaće, pripremljenost, odnos prema obvezama i to kako je učenik pokazao znanje baš tog dana.

Samokontrola i savjesnost

Angela Duckworth i Martin Seligman pratili su 2005. američke osmaše tijekom školske godine. Na početku su izmjerili njihovu inteligenciju i samodisciplinu, i to iz više izvora: upitnika, procjena roditelja i nastavnika te zadataka u kojima djeca biraju između manje nagrade odmah i veće kasnije.

Samodisciplina je objasnila više nego dvostruko veći dio razlika u zaključnim ocjenama od inteligencije. Predviđala je i izostanke, vrijeme provedeno nad zadaćom i vrijeme pred ekranom.

Slično pokazuju i veća istraživanja. Poropat je 2009. objedinio istraživanja ličnosti i uspjeha, a najveće usporedbe obuhvatile su više od 70 000 učenika i studenata. Savjesnost, crta ličnosti koja uključuje urednost, upornost i odgovornost, bila je povezana s uspjehom gotovo neovisno o inteligenciji. Na fakultetu je savjesnost pridonosila predviđanju uspjeha jednako kao inteligencija.

Na Novom Zelandu tim Terrie Moffitt pratio je oko tisuću djece od rođenja do odrasle dobi (2011.). Samokontrola u djetinjstvu predviđala je zdravlje, prihode i sukobe sa zakonom u tridesetima, i kad se u obzir uzmu inteligencija i obiteljske prilike.

Kad „lako mi je išlo” postane problem

Mnogi nastavnici predmetne nastave poznaju isti obrazac. Učenik je u razrednoj nastavi imao same petice bez puno truda. U petom ili šestom razredu gradiva je više, predmeta je više, a pamćenje sa sata više nije dovoljno. Ocjene padnu, a dijete ne zna zašto.

To je opažanje iz prakse, a ne dobro izmjerena pojava. Ipak se uklapa u ono što znamo. Takav učenik nikad nije morao vježbati planiranje, ponavljanje ni podnošenje dosade. Te navike ne dolaze same s inteligencijom, nego se uče.

Pomaže i pogled na pohvale. Carol Dweck i Claudia Mueller 1998. su pokazale da djeca pohvaljena zbog pameti nakon neuspjeha brže odustaju i biraju lakše zadatke od djece pohvaljene zbog truda. Dijete kojem je identitet „pametan sam” može izbjegavati sve što bi to dovelo u pitanje.

Očekivanja i etikete

Pokus „Pigmalion u učionici” iz 1968. proslavio je ideju da učenici napreduju onoliko koliko nastavnik od njih očekuje. Kasniji pregled (Jussim i Harber, 2005.) donio je oprezniju sliku. Učinci očekivanja postoje, ali su uglavnom mali, a očekivanja nastavnika najčešće su prilično točna.

Pregled ipak upozorava da učinak može biti veći kod učenika slabijeg uspjeha i kod skupina o kojima postoje predrasude. Etiketa „bistar, ali lijen” ili „nije za matematiku” lako se zadrži godinama, i kod nastavnika i kod samog djeteta.

Lijenost ili teškoća?

Bistro dijete koje stalno podbacuje ponekad ima teškoću koja nije prepoznata. Učenik s disleksijom može odlično raspravljati na satu, a pisati kratke i neuredne odgovore. Učenik s ADHD-om može razumjeti gradivo, a gubiti bodove na nepažnji, zaboravljenim zadaćama i nedovršenim testovima.

Izvršne funkcije, poput radnog pamćenja, kontrole pažnje i planiranja, sazrijevaju sporo i kod djece se jako razlikuju. Teškoće u tom području izgledaju kao manjak volje, ali to nisu.

Ako primijetite velik raskorak između onoga što učenik pokazuje usmeno i onoga što napiše, ili između njegove bistrine i ocjena, razgovarajte sa stručnom službom škole. Kad se teškoća utvrdi, učenik ima pravo na prilagodbe kroz individualizirani odgojno-obrazovni program (IOOP), prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju.

Brojke iz istraživanja

Što to znači u učionici

1. 1

   Učite kako se uči

   Ne pretpostavljajte da bistar učenik zna učiti. Pokažite kako se planira, ponavlja i provjerava znanje, posebno na prijelazu u peti razred.

2. 2

   Pohvalite postupak

   „Vidim da si se vratio na zadatak koji nije išao” govori više od „Ti si pametan”. Pohvala pameti uči dijete da izbjegava teške zadatke.

3. 3

   Rastavite velike zadatke

   Projekt s rokom za mjesec dana podijelite na korake s manjim rokovima. Tako se vidi gdje učenik zapinje i vježba se planiranje.

4. 4

   Usporedite usmeno i pisano

   Ako učenik usmeno zna puno više nego što napiše, to je signal. Zabilježite to i razgovarajte sa stručnom službom prije nego što zaključite da je lijen.

5. 5

   Pazite na etikete

   „Bistar, ali lijen” zvuči bezazleno, ali se prenosi iz razreda u razred. Opisujte ponašanje, a ne osobu: „ne predaje zadaće”, a ne „lijen je”.

6. 6

   Kratke provjere bez ocjene

   Česti mali kvizovi pokazuju tko gradivo zna, a tko ga samo prepoznaje. Kvizovi i igre na Školskoj mreži mogu poslužiti kao takva provjera.