Matematika i strah: zašto neki učenici blokiraju pred zadatkom?

Strah koji krade mjesto u glavi

Mark Ashcraft proučava matematičku anksioznost od osamdesetih. Njegova istraživanja pokazala su da strah ne djeluje samo na volju, nego i na samo računanje. Briga („opet neću znati”, „svi će vidjeti”) zauzima radno pamćenje, onaj mali prostor u kojem držimo brojeve dok računamo.

U pokusu iz 2001. (Ashcraft i Kirk) odrasli s izraženom matematičkom anksioznošću imali su manji raspon radnog pamćenja dok su radili s brojevima. Najviše su griješili upravo u zadacima koji traže da se nešto drži u glavi, poput zbrajanja s prijelazom.

Zato anksiozan učenik često zna postupak kod kuće, a na ispitu ga se ne može sjetiti. Znanje nije nestalo. Strah mu je zauzeo prostor za razmišljanje.

Počinje rano

Dugo se mislilo da je matematička anksioznost problem tinejdžera i odraslih. Gerardo Ramirez i suradnici pokazali su 2013. da je prisutna već kod učenika prvog i drugog razreda i da je povezana sa slabijim uspjehom u matematici.

Iznenađujuće je bilo kod koga je ta veza najjača. Strah je najviše štetio djeci s dobrim radnim pamćenjem, onima koja bi inače najviše koristila složenije strategije računanja. Kod njih anksioznost oduzima upravo ono u čemu su jaka.

Meta-analiza iz 2021. (Barroso i suradnici) skupila je stotine nalaza od 1992. do 2018. Povezanost straha i uspjeha je mala do umjerena, ali postoji u svim dobnim skupinama i počinje u djetinjstvu.

Kako se strah prenosi

Djeca ne uče od odraslih samo matematiku, nego i odnos prema njoj. Dva istraživanja iste skupine to dobro pokazuju:

• Učiteljice prvog i drugog razreda ispunile su upitnik o vlastitom strahu od matematike (Beilock i suradnici, 2010.). Na početku godine strah učiteljice nije bio povezan s uspjehom učenika. Na kraju godine djevojčice kod anksioznijih učiteljica češće su vjerovale da su „dečki dobri u matematici, a cure u čitanju” i postizale su slabije rezultate. Kod dječaka te veze nije bilo.
• Kod roditelja je ključna bila pomoć oko zadaće (Maloney i suradnici, 2015.). Djeca anksioznih roditelja naučila su manje matematike tijekom godine i postala anksioznija, ali samo kad su im ti roditelji često pomagali sa zadaćom. Kad su pomagali rijetko, veze nije bilo.
• Oba istraživanja pokazuju povezanost, a ne dokazuju uzrok. Ipak se uklapaju u isto objašnjenje: odrasli nesvjesno pokazuju da je matematika nešto čega se treba bojati.

Deset minuta pisanja prije ispita

Ramirez i Sian Beilock objavili su 2011. u časopisu Science dva laboratorijska i dva školska pokusa. Učenici su neposredno prije važnog ispita deset minuta pisali o svojim brigama vezanima uz ispit. Kontrolne skupine nisu pisale o svojim brigama.

Pisanje je poboljšalo rezultate, i to najviše kod učenika s izraženom ispitnom anksioznošću. Objašnjenje je u skladu s Ashcraftom: kad se briga izbaci na papir, oslobodi se dio radnog pamćenja.

Nalaz treba uzeti s oprezom. Pokusi su bili mali, provedeni su u SAD-u i odnosili su se na važne ispite, a ne na svakodnevne provjere. Učinci kratkih psiholoških zahvata u kasnijim istraživanjima često ispadnu manji nego u prvim objavama. To je razuman pokušaj bez rizika, ali ne i zajamčen lijek.

Što je potvrđeno, a što samo ima smisla

Dobro je potvrđeno da matematička anksioznost postoji, da se javlja rano i da je povezana sa slabijim uspjehom. Da strah opterećuje radno pamćenje također ima čvrstu potporu.

Manje je jasno što je uzrok, a što posljedica. Strah vodi slabijem uspjehu, ali i neuspjeh pojačava strah. Vjerojatno je riječ o krugu koji se vrti u oba smjera.

Česti savjeti iz prakse, poput izbjegavanja zadataka na vrijeme i davanja više mjesta pogreškama, logično slijede iz tih nalaza, ali nisu toliko dobro istraženi kao sama pojava. Vrijedi ih isprobati i pratiti kako djeluju na Vaše učenike.

Brojke iz istraživanja

Što to znači u učionici

1. 1

   Pogreška je dio učenja

   Kad netko pogriješi, zajedno potražite gdje je put skrenuo. Recite naglas da je pogreška korisna informacija, i za učenika i za Vas.

2. 2

   Provjere bez ocjene

   Neka većina provjera služi vježbi, a ne ocjeni. Kratki kvizovi i igre na Školskoj mreži mogu služiti tome, bez straha od jedinice.

3. 3

   Bez štoperice

   Brzinu računanja ne stavljajte u središte. Kad zadaci nemaju vremensko ograničenje, anksiozni učenici imaju više prostora za razmišljanje.

4. 4

   Brige na papir

   Prije važnog ispita dajte učenicima nekoliko minuta da zapišu što ih brine. Papir ne predaju i nitko ga ne čita.

5. 5

   Pazite što govorite

   Rečenice poput „ni ja nisam bio dobar iz matematike” ili „ovo je teško, ali moramo” djeca upamte. Govorite o matematici kao o nečemu što se uči.

6. 6

   Razgovarajte s roditeljima

   Roditeljima recite da ne moraju sami objašnjavati gradivo. Važnije je da ne prenose vlastiti strah i da pohvale trud, a ne brzinu.