Domaća zadaća: koliko stvarno pomaže učenju?

Što kaže najpoznatija meta-analiza

Harris Cooper sa suradnicima Jorgianne Civey Robinson i Erikom Patall objavio je 2006. pregled američkih istraživanja o domaćoj zadaći od 1987. do 2003. Istraživanja su bila različitih vrsta i svaka je imala nedostataka, ali je većina upućivala na isto: zadaća je u prosjeku povezana s boljim uspjehom.

Ta veza nije jednaka u svim dobima. Od sedmog razreda nadalje bila je jasno pozitivna, a u razrednoj nastavi slaba. Kod mlađe djece zadaća nije donosila mjerljivo više znanja, iako može imati druge svrhe, poput navike i odgovornosti.

Valja biti oprezan s tumačenjem. Većina tih istraživanja je korelacijska, pa ne pokazuje što je uzrok. Učenik koji je dobar može raditi više zadaća zato što mu ide, a slab učenik može dulje sjediti nad zadaćom upravo zato što mu ne ide.

Učestalost, a ne minute

Ulrich Trautwein je 2007. razdvojio tri stvari koje se često miješaju: koliko vremena učenik provodi nad zadaćom, koliko često zadaću dobiva i koliko se trudi. Pokazalo se da je redovita zadaća povezana s boljim uspjehom razreda, a da dugo sjedenje nad zadaćom kod pojedinca često ide uz slabiji uspjeh. Najdosljedniji je bio trud: učenici koji zadaću rade pažljivo i do kraja napreduju više.

Meta-analiza Fana i suradnika iz 2017., koja je obuhvatila trideset godina istraživanja iz matematike i prirodoslovlja, također je našla malu pozitivnu vezu. I ondje se pokazalo da je dovršavanje zadaće važnije od samog vremena provedenog nad njom.

Britanska zaklada Education Endowment Foundation u svom pregledu istraživanja za nastavnike (Teaching and Learning Toolkit) dolazi do sličnog zaključka. Zadaća u prosjeku pomaže, više u srednjoj nego u osnovnoj školi, a najviše kad je povezana s onim što se radi na satu i kad učenik dobije povratnu informaciju.

Kakva zadaća pomaže

Iz istraživanja o pamćenju i iz istraživanja o zadaći slaže se nekoliko pravila:

• Kratko vraćanje iz pamćenja: nekoliko pitanja o gradivu od jučer ili od prošlog tjedna, bez gledanja u bilježnicu.
• Vježba onoga što je učenik na satu već savladao, a ne prvi susret s novim gradivom.
• Zadatak koji učenik može riješiti sam. Ako za njega treba roditelj, zadaća je preteška ili prerano zadana.
• Jasna svrha: učenik zna zašto zadaću radi i što će se s njom dogoditi na satu.
• Povratna informacija: zadaća koju nitko ne pogleda brzo prestaje biti učenje i postaje prepisivanje.

Zadaća i nejednakost

Zadaća je jedini dio škole koji se odvija izvan škole, pa nosi sve razlike među domovima. Netko ima mirnu sobu, stol i roditelja koji zna razlomke. Netko dijeli sobu s braćom, čuva mlađe ili nema ni ispisane zadatke. OECD je na podacima PISA ispitivanja pokazao da učenici iz imućnijih obitelji u prosjeku rade više zadaće i da ta razlika može produbiti jaz u uspjehu.

Uloga roditelja nije jednostavna. Pregled Patall, Cooper i Robinson iz 2008. pokazao je da pomaže kad roditelji osiguraju mir, raspored i podršku. Kad roditelji izravno objašnjavaju ili rješavaju umjesto djeteta, učinak je mješovit, a ponekad i negativan, osobito ako uz to ide pritisak.

Neke škole u svijetu pokušale su zadaću ukinuti, osobito u nižim razredima. O tim pokusima pišemo u posebnoj temi. Za sada je dovoljno reći da je pitanje rijetko „zadaća da ili ne”, a mnogo češće „koja zadaća, za koga i koliko”.

Brojke iz istraživanja

Što to znači u učionici

1. 1

   Tri pitanja od jučer

   Umjesto lista zadataka zadajte tri pitanja koja učenik rješava bez bilježnice, pa tek onda provjeri. Pet minuta vraćanja iz pamćenja vrijedi više od sat prepisivanja.

2. 2

   Novo gradivo ostaje na satu

   Prvi susret s gradivom neka bude u razredu, gdje ste Vi uz učenika. Kod kuće se vježba ono što je već jasno.

3. 3

   Mjera za mlađe

   U razrednoj nastavi zadaća neka bude kratka i laka: čitanje, nekoliko računa, razgovor kod kuće o onom što je naučeno. Cilj je navika, a ne količina.

4. 4

   Zadaća koju dijete može samo

   Prije zadavanja zapitajte se može li je riješiti učenik kojem nitko kod kuće ne može pomoći. Ako ne može, skratite je ili je prebacite na sat.

5. 5

   Što se dogodi sutradan

   Na početku sata kratko prođite zadaću: koja su pitanja bila teška i zašto. Kratki kviz od nekoliko pitanja na Školskoj mreži može poslužiti istoj svrsi.

6. 6

   Jasna poruka roditeljima

   Recite roditeljima da ne moraju objašnjavati gradivo. Njihov posao je mir, raspored i pitanje „što si danas naučio?”, a ne rješavanje zadataka.